esk tanka - Pta - Srbsk tanka -

33.

Hlik ka palik

Btaj pak nhdy nan a ma, kotraj adneho dsa njemjetaj, byrnje Boha ble prosyoj.

Jnu mu zdychny: "Ach hdy bych ja tola synka m, byrnje wjeti njeby ha palc!" A hlej, jeho prstwa so dopjelni; dsta synka ka palika. Tutn pak b jara diwi a skakae po blidach a po snach, tak, zo so starej bojetaj, zo moh so padnywi zarazy.

Jnu be nan na polu, ma pak butru deae. Tu poa hlik palik woa: "Mai, mai! ja chcu nanej butanku napolo njes." "Ach, ty d njejsy wjeti dyli palc," ma rjekny, "kak dha chce to bleku njes?" "Zwjazaj mje jeno z nkajkim rubikom k blecy," hlk mnjee, "potom chcu so ha k nanej na polo kule." Zdaloka hio poa woa: "Nano, nano! ja i butanku njesu!" Nan wokoo so hladae, ale njepide za tym, t tak woa, doni so jemu bleka z hlikom pod nozy njekuli. To b wjesela!

"Dbni swai, nano," palik nanej dee, "chcu ja za tebje wora." "Kak dha chce ty wora, ty d wjeti njejsy dyli mj palc?" Hlik pak rjekny: "To nio njewadi; sad mje jednomu konjej do wucha!" A nan jeho konjej do wucha sadi. Hlik palik pak woae hi a ht, a konjej khodetaj po roli.

Tu pijde bohata knjeni w rjanym wozu nimo. Syee, zo ncht na konjej woa a z nimaj wora; wide pak nikoho njemee. Tu wopraa so bura, t tam tola tak woa. "To je mj hlk," wn wotmowi; "tn njeje wjeti ha mj palik a sedi w konjacym wue." Knjeni so hlik palik lubjee a chcye jeho nanej wotkupi; wn pak nochcye jeho peda. Ale knjeni rjekny: "Ja i sto toler a modeho konja dam." A nan hlka peda. Knjeni jeho wza na wz a woljede.

Brzy pijdechu do wulkeho lsa. Palik b we wozu myacu derku wusledi, a z njej wuskoi won a nastaji so dom. Ale nc jeho pekwapi. Njedaloko domu sprcny wusny. A b tosta ma, zo moha sekera wisa.

Mno, zo wn wot myacej drki za myu wonjee. Peto kka piba, uchny a hap, lap jeho za myku lapny. Nazajtra hlk w kcynym brjue wotu, ale kak so stri, hdy b wokoo njeho ma sama. Kcka laptae poliwku; tu palik w jeje brjue poca woa, zo bychu ludo syeli: "eja je poliwka, moja abo twoja? eja je poliwka, moja abo twoja?" Ludo myslachu, zo je so hupy do kcki da, ju zarzachu a kuto zady brnje isnychu.

W nocy pak pihna so wjelk a kuto zera. Palik b ntko hie we wjetim strae. Wn pak b peklepany a wjelka nara, do nanowych kobasow hi. Wjelk da so nare myslo: "To bude kermua!" Ldy mee z wuhladkom do pincy. Naj pak so tak, zo won njemese. Ha ntko palik woae, jako by pinca do hromady padaa: "Nano, mai! jowle je wjelk! Nano, mai, wjelk tu je!" Tutaj pibetaj; nan z kijom wjelka zarazy, ma rozpr wjelkej brjuch a palik wjesoy wuskoi - runje maeri na krawny n. To b rados witkim tom. Palik wjacy do swta njechae, hde b telko wusta. Hladae, hde by nanej a maeri pomha.

Ze sydmym ltom dataj hlka krawcej, zo by krawstwo nawukny. Tu poby lta; ale jemu so njelubjee, dokel peco hubjene k jdi dstawae. Chcye tohodla dale hi a rjekny krawcowej onje, zo by jemu tola posldni de nto dobreho zwaria. Wona drje to slubi, ale palikej njechae so wri. Tohodla de, hdy so js warjee, do kuchinie hada, ha te to ona haa njeje. Be pak jara may, a tohodla dyrbjee na kromu hornca stupi, chcye-li do njeho wide. Tu pak jeho kur sobu wza a z wuhenjom won isny. Nto stow kroeli dale krawcec znjee so na zemju.

Wjesele trypotae dale a njebojaznje puowae do moweje nocy. Pide do lsa a muny yde so spody wulkeho hriba a wusny. Ale doho njetrajee, pide krawski ze ia a muny syde so runje na hlcka palika. Tn pak poa woa- "Stanje na mse abo e ze idlekom kolu." Na krawski, bojazny ka witcy krawcy, ekny khwatajcy, a hlik mrnje dale spae.

Za khwilu pak pidechu padui. Jedyn syde so na hrib, ' pod kotrym palik spae. "Stanje abo e kolu," hlik zawoa. Padui - bchu to -- poachu hlada, ale nikoho njewuhladachu, doni palik jednoho za kholowu njepotorha woajo: "Njezateptaj mje!" Ntko so na njeho dohladacm a prajachu: "N, tebje memy runje trjeba. Hio smy na hrode kradny spytali, ale wo b zezamkane. Ty tola z kluowej derku do hrodu zalze!" "Mojedla," palik prajee a de z nimi.

Pidechu k hrodej. Za wokomik b hlik na muri. Pytae kabu, z kotrej moh nut zalz, a b tak zboowny, zo ju sknnje namaka, a zalze nut. Za khwilu b sye klimp, klamp, a namjeta jim wjele tole dele. To zasyachu te wobydlerjo a pibachu do komory. Tu pak spliwje so wobhladujcy nio njewidachu a hio so wrachu. Palik pak so dlje smjeu njewobr a poca wte kichota. Suownicy bachu khte do toho rka, z kotreho bchu kichot syeli, ale wn b hio w druhim rku. Tak so na po hodiny honjachu, doni suownicy myslo, zo eri, njeeknychu. Palik domjeta ntko zbytk a zalze dele.

Ducy trjechi dweju muow ped pincu stojo radaceju so, kak bytaj z njeje twaroki zwuahaoj. "Ja wamaj pomu!" holik rjekny a zalze do pincy. Tu poa woa: "Kajke chcetaj m, kate abo kulojte?" Wonaj prajitaj: "Bje, kajke tam su, a bud z mrom!" Wn pak njepesta woa. Na to pidechu ludo a padunikow wotehnachu.

Palik pak z pincy wulzi tupotae dale. Hice w nocy nadede wosrjed lsa dwr. To b statok rubjenikow a paduchow, Suny so pod wrotami do brnje a lehny so do syna spa a wusny. Rano pide dowka po syno a hrabny runje homadku, hde palik lee. "Woanje njepomhae!" palik myslee a zawali so do wulkeho opjena. A kruwa je cye pr, dokel b jej koda, rjane pjeno rozkusa. Ntko palik w knrwje haru zapoca: "eje je mloko, moje abo twoje? eje je mloko, moje abo twoje?" dowka dojo so nastra a do jstwy bee, woajo, zo je ert do kruwy zaj a tam haruje. Hospoza prajee: "to te to so tebi dije," a de sama doji. Witcy khwatachu za njej do hrde; ale zaso syachu: "eje je mloko, moje abo twoje? eje je mloko, moje abo twoje?" Na to kruwu zarzachu a isnychu kuto na hnj. Mjaso pak zjchu: Ae na nje wumrchu. Kradnjena kruwa pinjese jim smjer.

Kuto zera wjelk. Palikej bu zatrach. Hdy wjelk pez polo bee, zo by wowerjej jehnjo kradny, woae hlik palik hio z daloka: "Wowerjo, wjelk de!" "Chce mi z brucha won, wjedrowy hle!" wjelk swarjee a ekny khwatajcy. "To ja chcu," palik wotmowi, "ale ty dyrbi mje na wopui k mojemu nanej donjes." "K tomu khwile nimam," wjelk zmra a erjee na druhe polo, hde b rjda elatow. "eleka, eleka," woae palik hio z dala, "wjelk do elatow de, wjelk do elatow de!" Wjelk dyrbjee zaso cofa a rujee: "Wjedrowy hle, chce mi z brucha lz!" Wn wotmowi: "Prjedy nic, doni mje na wopui k naemu nanej njedonjese." Dokel be wjelk jara hdny, slubi to. A hlik palik syde so wjelkej na wopu.

Hdy pak k nanej na polo pidetaj, poa hlik woa "Nano, zara wjelka; nano, zara wjelka!" A nan zarazy wjelka a na njezboo te palcika, a pez to bu basniki knc.

Ze serbskich bajkow. Nawkowa zbrka.

zpt na obsah - Dal: Serbska lipa