- Páta | - Srbská čítanka | - |
Ova Čitanka treba da otvori prozore barem malo u bratsku literaturu lužičkosrpskog naroda. Jugoslavenima Lužičani nisu nepoznati. Već u doba preporoda održavane su veze izmedu Lužičana i "Iliraca" što svedoče manji članci u jugoslavenskim časopisima, u Gajevoj "Danici" i Letopisu Matice Srpske onoga doba. U novije doba te su veze našle jačeg izražaja u lepim brošurama sarajevskog pisca Josipa Milakovića, u njegovim studijama o Cišinskom i Muci, kao i u njegovoj nedavno izdanoj knjižici "Lužički Srbi". Izjave jugoslavenskih novinara prilikom puta u Češkoslovačku u martu 1920 i dotjcaj prilikom svesokolskog sleta iste godine utvrdili su praktički tu uzajamnost. Zato sam u svojoj Kratkoj priručnici gornjolužičkosrpskoj" (Prag 1920) napisao posebno poglavlje o odnošaju lužičkosrpskog prema jugoslavenskom jeziku i za to su u mom priručnom Rečniku lužičkočeskom također i izrazi jugoslavenski. Kratka beleška o lužičkosrpskom dodana je i ovoj knjizi.
Uveren sam, da će ova Čitanka naći mnogobrojne čitaoce na Slavenskom jugu; naši Jugoslaveni će se uveriti, da i najmanji Slaveni imaju lepu i bogatu literaturu. Naši Jugoslaveni će se uveriti, da su Lužičani i pored svega ugnjetavanja neprijateljskog začuvali svoj slavenski karakter i svoj slavenski duh. Osvedočiće se, da i Lužiani teže za samostalnim životom i da su toga života vredni. Doprinesu-li i Jugoslaveni za uspeh u toj borbi zajedno sa nama Čechoslovacima i - da Bog da - s vremenom sa ostalim Slavenima, izvršiće veliki čin prave slavenske uzajamnosti.
U Pragu 28. septembra 1920.
Josef Páta.