|
- Páta | - Srbská èítanka | - |
To sprócne lìæo ¹ed¼iwi
A zastarjene stona
A dycha wodych poslìdni
Pøez ³uki, haj a hona.
Je bo¾e s³ónèko wos³ab³o,
A pruhi tupe sæele,
A z mrózom khore lisæe so
Na zemju s³abe mjele.
A kraj w¹ón le¾i skiprjeny
Wot rìznoh' wìtra zdrjeny
A swìt do smjertnej' womory
So nurja wumuènjeny.
Pak do wìènjej' to smjeræe njej'
Zas' nalìæo b'd¼e switaæ,
B'd¼a ptaèki ró¾e kiwaæ sej
A radostnje so witaæ.
My njeboèièkich khowamy
Tych domuènjenych k mìru,
Zas' knjez jich zbud¼i jutrowny,
To kruæimy sej swìru!
Jan Radyserb Wjela, £u¾ica 1909.
zpìt na obsah 
Dal¹í: Pøaza